Podzemlje ili Hypogeum Hal Saflieni na Malti

Svako kopiranje tekstova bez dozvole autora sa ove stranice se zabranjuje.

Hram Tarxian na MaltiHram u Tarxienu

Od 1992. godine Hypogeum Hal Saflieni na Malti zatvoren je za javne posjete!?

Na jugu Italije, sa zapadne strane Jadranskog mora, leži otok Malta.

Kroz historiju Malta je bila pod okupacijom mnogih nacija i smatra se jednom od najznačajnijih strateških lokacija na Zemlji, to je luka na razmeđi između Evrope, Azije, Srednjeg istoka, Afrike i td.

Ovaj otok od 15 km bio je centar civilizacije u vrijeme kada su Feničani izvršili invaziju.

Nakon što je grupa drevnih sveštenika koji su se molili "bogu" Molochu (poznatom i kao Baal, Osiris ili Nimrod - kojeg su drevni smatrali "bogom sunca") posjetila otok za vrijeme Starog zavjeta, otočani jedva da su prihvatili njihova učenja, kao i donošenje ljudske žrtve da bi se dodvorili svom "bogu" Molochu, ipak drevni Maltežani koji su prakticirali prinošenje žrtve i ljudske krvi svojim "bogovima" podzemlja, za koje se vjerovalo da su živjela i za koje se smatra da još žive ispod otoka, tzv. božanstva koja su se često opisivala kao "zmijolika".

Nakon posjete Apostola Ivana otoku kao što stoji u poglavlju 28, čuo je za njihova praznovjerja koja se odnose na zmije nakon što ga je ujela jedna od zvijeri na otoku (tada se zvala Melita) a preživio je pomoću moći uzdignutog Isusa.

Od tada, od vremena Kartažana, Maltom su upravljali mnogi vladari. Rimljani, Arapi, Normani, Kastiljanci, Ivanići poznati kao Red sv. Ivana iz Jeruzalema, poslije poznati kao Vitezovi Rodosa a poslije i kao Malteški vitezovi, koji su ostali tu i do dan danas, a imaju i sjedište u Rimu. Nekoliko milja južno od Vallette na Malti, nalazi se maleno selo Casal Paula.

1902. godine, radnik koji je tu kopao bunar je bukvalno upao u Zemlju.

Ono što su otkrili (ili razotkrili) bio je niz drevnih pećina, koje su uglavnom iskopane unutar čvrstih stijena, koje su se uglavnom spuštale pod zemlju u tri nivoa ispod. Ove katakombe (grobnice) su postale poznate kao Podzemlje Hal Saflienti ili "Hypogeum of Hal Saflienti", a dobile su ime prema ulici ispod koje su otkrivene.

Podzemlje MaltaPodzemlje MaltaPodzemlje MaltaPodzemlje MaltaPodzemlje Malta

Hypogeum je latinska riječ za podzemnu strukturu.

U blizini poda posljednje odaje, na trećem i posljednjem (službeno priznatom) podnivou ovih ogromnih katakombi, nalazi se i nekoliko tzv. "odaja za pokop".

Veličine su od samo nekoliko stopa kvadratnih i nalaze se sa desne strane poda, a da bi ih pogledali morate kleknuti na koljena. Ove "odaje za pokop" su tek toliko velike da se neko provuče unutra.

Postoje i priče, kao i glasine da se jedna od ovih "odaja za pokop" ne završava, nego ide duboko u podzemlje do neistraženih pećina.

U izdanju magazina Nacionalna geografije iz 1940. godine, članak je ovako opisao jedan od podzemnih prolaza.

Članak se odnosio na nekoliko ljudi koji su nestali u ovim katakombama bez traga:
"Mnogi podzemni prolazi, uključujući i drevne katakombe, sada su samo dio otočkih utvrđenja i odbrambenog sistema. Zalihe se čuvaju u mnogim tunelima; druge su samo skloništa od bombi. Ispod Vallette neka podzemna područja su služila samo kao dom siromašnima.

Prahistorijski čovjek je izgradio odaje u ovim grobnicama. Unutar jame pored žrtvenog oltara leže hiljade ljudskih skeletona. Prije mnogo godina mogli ste hodati podzemljem sa jednog kraja Malte na drugi kraj. Vlada je zatvorila ulaze u ove tunele nakon što su nestala djeca i njihovi nastavnici u labirintu, nakon što su istraživali labirinte i nisu se nikad vratili."

Priča ide i "dalje", međutim, članak NACIONALNE GEOGRAFIJE završava.

Drugi izvori govore o nestanku OKO 30 DJECE unutar ovih katakombi prilikom istraživanja i nakon otkrivanja "Hypogeuma" prvobitno je pronađeno približno 30.000 ljudskih skeletona ljudi, žena i djece (žrtava drevnog žrtvovanja "podzemnim bogovima", a koja je vršila neolitska rasa) koji su otkriveni takođe.

Drugi članak kojeg je napisala gospođa Lois Jessup, svojevremeno uposlenica Britanske ambasade i poslije sekretarica New York Saucer informacijskog biroa (poznat kao NYSIB), članak se pojavio u jednom starom izdanju Riley Crabbovog magazina BORDERLAND SCIENCE, koji je nakon toga u potpunosti štampan i objavljen i u knjizi dr. Allena, ENIGMA FANTASTIQUE.

Gospođa Jessup je tvrdila da je posjetila Maltu i Hypogeum takođe, jednom neposredno prije tragičnog nestanka djece i ubrzo nakon toga ponovo. Opisuje kako je u prvoj posjeti uspjela da ubjedi vodiča u katakombama da je pusti da istraži jednu od tzv. "odaja za pokop" u blizini poda posljednje odaje na trećem novu, navodni "kraj" Hypogeuma. Činilo se kao da on zna nešto što ona ne zna, ali na kraju je ipak pustio i rekao joj je da ulazi unutra "na svoj vlastiti rizik".

I tako je i učinila, sa svijećom u ruci i sa opuštenim pojasom kojeg je koristila za navođenje svojih prijatelja koji su išli iza nje, upuzala je kroz maleni prolaz i uspjela je da dođe do velike pećine, gdje se našla na ivici vrlo dubokog, na izgled beskrajnog ponora.

Ispod i sa druge strane ponora nalazila se druga ivica koja je vodila do tunela ili prolaza na udaljenom zidu. Shvatamo da ono što je uslijedilo mnogima koji ovo čitaju može zvučati nevjerovatno, ali ih molimo da oni sami donesu zaključak o tome. Gospođa Jessup se kune da ono što je uslijedilo uistinu se i dogodilo.

Izvan ovog udaljenog tunela sa druge strane ponora, kako tvrdi, pojavilo se nekoliko velikih bića humanoidnog izgleda, ali u potpunosti prekriveni dlakom od glave do pete. Primijetili su je, podigli su ruke u njenom pravcu, sa izbačenim dlanovima naprijed, nakon čega se pojavio žestoki "vjetar" koji je počeo da puše kroz pećinu, ugasivši njenu svijeću kojom je osvjetljavala put. A zatim, neki "stvor" vlažan i sklizak (navodno biće potpuno drugačije vrste) je prošlo pored nje.

Sve se ovo dešavalo u trenutku kada se osoba iza nje počela pojavljivati iz prolaza kojim su došli do ove pećine. Nisu razumjeli njenu paniku i pokušaj da se vrati nazad u prostoriju "hypogeuma", ali su pristali nakon njenog inzistiranja.

Nakon povratka u prostoriju Hypogeuma, vodič joj je vidio izraz lica i dao joj je pogled "rekao sam ti". Sedmicu nakon nestanka djece i njihovih nastavnika i tokom njenog drugog posjeta vidjela je u potpunosti novog vodiča koji nije htio da prizna da je drugi vodič ikad radio tu, iako je bila svjesna da ovaj novi vodič krije nešto.

Saznala je od mnogo kooperativnih izvora da je to bio tunel u koji su djeca zajedno sa nastavnicima ušla, a moguće je i sa starim vodičem. Zna i to da nakon što je i posljednje dijete prošlo kroz prolaz, zidovi su se jednostavno samo urušili.

Iako službena priča navodi da su se zidovi urušili na studente, potrage koje su organizovane nisu uspjele da pronađu bilo kakve tragove djece kao ni nastavnika, iako konopci koji su korišteni da se učvrste za Hypogeumsku odaju je pronađen čisto presječen nečim oštrim (ne od strane padajućeg kamena).

Takođe se govori i da se sedmicama nakon toga mogao da čuje plač i vrištanje djece iz podzemlja sa raznih strana otoka, pa čak i iz podzemlja izvan obala a prema izvoru [nikada razotkrivenog "Commander-X"-a], dijelovi ovog labirinta se protežu hiljadama kilometara sjeverno i presijecaju se sa katakombama ispod Rima (brdo Vaticanus?) ili su bar nekada u vrijeme drevnih vremena ...

Misterija izduženih lobanja sa Malte
Bilo je opšte poznato sve do 1985. godine da je veći broj lobanja pronađen u prahistorijskim hramovima Malte: Taxien, Ggantja i Hal Saflienti, a bile su izložene u Arheološkom muzeju Vallette. Ali nakon nekoliko godina su uklonjene i odložene.

Od tada, nisu javno viđene. Postoje samo fotografije koje je uslikao Malteški istraživač dr. Anton Mifsud i njegov kolega dr. Charles Savona Ventura, a koje su ostale kao svjedočenje postojanja lobanja ... njihovih abnormalnosti. Knjige koju su pisala ova dva Malteška doktora, ilustruju kolekciju lobanja na kojima su jasno vidljive abnormalnosti i/ili patologije.

Ponekad nedostatak kranijalnih linija, abnormalno razvijene komore, bušenje i natečenost kao znak trauma, ali iznad svega, čudna, izdužena lobanja, veća i znatno neobičnija od ostalih koja nije imala srednje linije.

Ovi dokazi su ukazivali na brojne moguće hipoteze. Sličnosti sa drugim čudnim i izduženim lobanjama pronađenim od Egipta do Južne Amerike koje se procjenjuju na daleka vremena (od prilike 3000 godina prije nove ere), što bi moglo da bude izuzetno značajno otkriće.

Zahvaljujući ministru turizma Michaelu Refalu, dio koji je zatvoren za javnost je prikazan Vittorio Di Cesaru i Adrianu Forgioneu koji su napisali članak u magazinu HERA o lobanjama koje su vidjeli:
Sve lobanje su pronađene u Hal Saflienti Hypogeumu, gdje se nalazi sveti bunar posvećen Majci Božici i gdje je pronađena malena statua uspavane božice, koja je usko povezana sa relikvijem sa zmijolikim natpisom. Lobanje su iznesene i prikazane pojedinačno. Među njima, bila je i jedna izuzetno zanimljiva, ona koju smo tražili. Kranijum je vidljivo prikazivao vrlo izražen dolichocephalous, drugim riječima, izduženi zadnji dio lobanje, kojoj su nedostajale srednje linije, koje se nazivaju "sagitta".

Sveštenici božice
Malta i Gozo su bili izuzetno važni centri prahistorijskog vremena, mjesta gdje su se odvijala "medicinska liječenja", proročanstva i ritualni susreti sa sveštenicima božice.

Na otocima, postojala su mnoga svetišta i traumatski centri, gdje su sveštenici okruživali božicu koja je liječila, direktni izražaj njenog božanstva. Dobro je poznato da je u antici zmija povezivana sa božicama i sa ljekovitim svojstvima.

Zmija takođe pripada podzemnom svijetu. Stoga, Hypogeum je posvećen božici i kult vode je bio pravo mjesto za svećeničku grupu koja je osnovana, u svim drevnim kulturama, kao "zmijski sveštenici".

DRUGA RASA
Iako i druge lobanje koje su izučavane su pokazivale mnoge čudne anomalije.

Neke su izgledale mnogo prirodnije osim kranijalnog dijela koji je privlačio pažnju, a ukazivale su na prirodni dolichocephalous i moglo se pretpostaviti bez pobijanja da se radi o prepoznatljivoj rasi, koja je potpuno drugačija od domorodačke populacije Malte i Gozoa.

Ovo su potvrdili i Malteški arheolozi lično, Anthony Buonanno i Mark Anthony Mifsud, koji su rekli:
"Oni su druge rase iako C-14 ili DNK nalaz nije urađen. Možda su ove osobe potekle sa Sicilije."