NASA obznanila Alcubierre pogon: 'brže od brzine svjetlosti'

NASA trenutno radi na prvim praktičnim testovima koji bi mogli da dokažu mogućnost putovanja brzinama većim i od same brzine svjetlosti. Putovanja brzinama većim od brzine svjetlosti su uvijek bila stvar naučne fantastike, ali to se sve izmijenilo kada je Harold White i njegov tim u NASA-i započeo sa radom i podešavanjem Alcubierre pogona. Teorija specijalne relativnosti možda može biti prepreka, ali da bi putovali brzinama većim od brzine svjetlosti možda ne trebamo uopšte letjelicu koja bi putovala tom brzinom. Rješenje bi moglo da bude u tome da smjestimo letjelicu unutar prostora koji se kreće brže od brzine svjetlosti! Stoga, sama letjelica ne mora da leti brzinom svjetlosti pomoću svog pogona.

Lakše je o tome razmišljati kao o ravnoj pokretnoj traci na aerodromima. Pokretne trake se kreću brže nego što čovjek hoda! I u ovom slučaju, prostor bi obuhvatio brod koji bi se kretao brže nego što bi brod mogao da leti, ne mijenjajući strukturu broda. Stoga, mogli bi da se krećemo brže od svjetlosti unutar prostor-vremenskog balona koji nema masu.

Šta je Alcubierre pogon? On se zapravo bazira na Ajnštajnovim prostornim jednačinama, koje sugerišu da bi svemirska letjelica mogla da postigne brzine veće od brzine svjetlosti. Utoliko prije nego bi letjelica sama mogla da postigne, svemirska letjelica bi mogla da pređe velike udaljenosti tako što bi sabijala prostor ispred letjelice, a širila prostor iza letjelice. Ovo bi uzrokovalo putovanje brzinama većim od brzine svjetlosti. Fizičar Miguel Alcubierre je bio prvi koji je priznao ovakvu mogućnost. Opisao je to kao ostajući netaknut na ravnom komadu prostor-vremena unutar warp balona koji je konstruisan da se kreće brzo "superluminalno" (brže od svjetlosti). Ne smijemo zaboraviti da se prostor-vrijeme može iskriviti i izobličiti, može se pomjerati. Ali šta sa pomjeranjem dijelova prostor-vremena koji bi se stvorio kreiranjem širećeg prostor-vremena iza broda i sabijenog prostor-vremena ispred broda?

Alcubierre pogon - NASA

Ovaj koncept su nedavno predstavili i matematičari James Hill i Barry Cox na Univerzitetu Adelaide. Objavili su rad u žurnalu Kraljevskog društva: matematičke i fizičke nauke.

Nekad se mislilo da Ajnštajnova teorija relativnosti znači da nije moguće putovati brže od brzine svjetlosti. Ovo je pogrešno shvatanje, specijalna teorija relativnosti govori da udaljenost koju pređete zavisi od brzine kojom putujete, za koliko dugo. Ako vozite brzinom od 110 km/h put koji pređete iznosi 110 km po jednom satu. Ono što zbunjuje jeste da bez obzira kojom se brzinom krećete uvijek ćete vidjeti brzinu svjetlosti kao istu. Slično je i sa zvukom, ukoliko sklopite oči i zamislite da jedino osjetilo koje imate je sluh, identifikovat ćete stvari na način na koji ih čujete. Recimo, ukoliko se auto kreće velikom brzinom i zatrubi, znamo da svirena uvijek ima isti zvuk, samo kretanje auta čini da izgleda kao da se zvuk promijenio.

Specijalna relativnost nam pokazuje i to da atomi i molekule koje čine tvar su međusobno spojene elektromagnetnim poljima, ista stvar od koje je svjetlost načinjena. Objekat koji bi bio u stanju da razbije barijeru brzine svjetlosti je načinjen od iste tvari kao i sama barijera. Kako bi objekat mogao da se kreće brže od veza među njegovim atomima? To je bila barijera.

Jedini problem u modernoj nauci danas jeste kako stvoriti kolebanja u prostor-vremenu za koja je potrebna velika količina energije, koju još ljudi nisu u stanju da stvore, bar nam tako kažu. Naučnici u NASA-i trenutno rade na prilagođavanju Alcubierrovog modela.

Putovanje brzinom većom od svjetlosti, takođe je poznato i kao "hyper space" ili "warp" pogon, ono što javnost o njima zna jeste stvar špekulacije. Iako postoji mnogo dokaza da je ovo već ostvareno, svakodnevna nauka tek počinje da ovo obznanjuje. Sada se nalazimo u vremenu kada putovanje brzinama većim od brzine svjetlosti je još teorija, ali moguća.

Sa druge strane, morali bi da pogledamo i druge faktore koji se sada obznanjuju. Kao što su pokazali i bivši astronaut NASA-e i fizičar sa Princetona dr. Brian O'Leary. Ova tema je nedavno doživjela veliko interesovanje u medijima i američki kongres je nedavno raspravljao i razmatrao dokaze o planetama sličnim Zemlji koje je pronašao teleskop Kepler. Zapravo, tačnije rečeno, radi se o tri "super-Zemlje" koje vrlo moguće obiluju životnim oblicima. Nedavno su i bivši kongresmeni i kongresnice učestvovali u građanskom saslušanju na temu NLO-ova.

NLO-ovi i tehnologija kojom se pokreću ne bi trebali da budu predmetom spekulisanja. Postoji velika mogućnost da smo uspjeli jedan dio te tehnologije dobiti ili sami proizvesti. Jedan dio naše nauke možda i nije više samo teorija.

"Sada posjedujemo tehnologiju da ET-a odvedemo doma." - Ben Rich