Gravura stara 500.000 godina mijenja historiju kakvu poznajemo

Gravure na školjci

Tim istraživača sa Univerziteta Leiden u Holandiji otkrio je nešto za šta se čini da bi moglo da bude najstarija gravura u ljudskoj historiji. Geometrijski oblici otkriveni su na fosiliziranoj školjci mekušca koja datira od prije 500.000 godina.

U kolonijalno doba, u Indoneziji, pronađeno je 166 školjki slatkovodnih mekušaca u Trinilu, na istom mjestu su iskopavali i paleontolozi i antropolozi. Školjke su pronađene na obali rijeke Bengawan Solo, u regiji Ngawi u istočnoj Java provinciji. To je vrlo dobro poznato mjesto ukoliko se uzme u obzir da je to lokacija na kojoj je Nizozemac paleontolog Eugene Dubois otkrio poznatog "Java čovjeka", to su bili prvi ostaci ljudi pronađeni izvan Evrope.

Kako je objavljeno u žurnalu Priroda, tim sa Leiden Univerziteta, kojeg vodi Josephine Joordens koristio je modernu tehnologiju današnjice da bi analizirali Trinil školjke koje su pronađene na toj lokaciji. Karbonsko datiranje naslaga u ćeliji postavljaju starost između 430.000 i 540.000 godina.

Jedna od pronađenih školjki imala je glatke ispolirane ivice, što sugeriše da je mogla biti korištena kao oruđe za sječenje, guljenje i slično. Druga je imala "cik cak niz usjeka, koji su napravljeni nečim kao zub od ajkule. Oznake su starije za 300.000 godina od bilo koje druge gravure koja nam je poznata danas."

"Ovo je najstariji grafički izraz do sada. Cilj je jasan. Osoba je željela da napravi cik cak obrazac u jednom potezu. Ne znamo zašto je to učinio/la. Možda se radi o oznaci vlasništva, vlastitoj oznaci, poklonu" - Francesco d’Errico sa Bordeaux Univerziteta.

Za geometrijske oznake kao ove mislilo se da su znak spoznaje u ponašanju i neuromotoričkih sposobnosti koje su prije bile pripisivane samo modernim ljudima. Ovakvo se razmišljanje izmijenilo i ovi dokazi su zapravo čisti dokaz koji se može pripisati karakteristikama Homoerektusa, koji u potpunosti ruši moderne predrasude o Homoerektusu, da je imao vrlo ograničene kognitivne sposobnosti.

Pronalazak kao ovaj je zaista značajan i moglo bi nam pokazati koliko zapravo malo znamo o svojoj prošlosti. Šta više, otkrića koja često mijenjaju strukturu trenutnog znanja o prošlosti se ne objavljuju uvijek.