Loading...

"Zvono" (Njemački: Die Glocke) predstavlja sami vrhunac SS-ovog super-tajnog naoružanja. Nick Cook je napisao knjigu, "Hunt for Zero Point" koja predstavlja jedine javno dostupne informacije o ovom bizarnom objektu, o jezivim eksperimentima koji ga okružuju i stroge sigurnosne mjere koje je SS postavio.

Ovo su neke Istaknute i značajne osobine, prema informacijama koje je Cook dobio iz Njemačkih i Čeških izvora:

1. Zvono je navodno metalni objekat, približne širine 2,5 metra i visine od 4-4,5 metra;

2. Uređaj je izgledao kao "Zvono", s'toga su Nijemci mu i dali ime "Die Glocke";

3. Sastojalo se od dva cilindra koji se rotiraju u suprotnim smjerovima, rotirajuće ljubičaste substance tečno-metalnog izgleda koja se rotira veoma brzo a čije je kodno ime bilo "Xerum 525";

4. "Xerum 525" navodno je izuzetno radioaktivan, ljubičaste je boje i smješten je u olovnim cilindrima debljine 3 cm;

5. "Zvonu" je navodno potrebno mnogo električne energije da bi moglo da operiše;

6. Tokom upotrebe, može da radi samo od prilike minut do dva, jer navodno zrači mnogo radijacije i/ili posjeduje neke druge efekte slične elektromagnetnom polju ili nekom nepoznatom polju;
a. Nekoliko naučnika je umrlo prilikom prvog testiranja;
b. Testovi koji su uslijedili su uključivali razne biljke i životinje, a sve su se raspale u crnkastu želetinastu masu bez procesa normalnog truljenja, za samo nekoliko minuta ili sati nakon izlaganja polju djelovanja;
c. Tehničari koji su se nalazili u blizini "Zvona" tokom eksperimenata su naveli osjećaj metalnog okusa u ustima nakon izlaganja;
d. Prostorija u kojoj se "Zvono" testiralo je bilo popločana keramičkim blokovima i gumenim podmetačima, gumeni podmetači su morali da budu uklonjeni i spaljeni nakon svakog testa i mjesto testiranja se moralo redovno prati solnim rastvorom od strane zatvorenika iz obližnjih koncentracionih logora;

7. Svi naučnici koji su vidjeli ili su radili na "Zvonu" su ubijeni od strane SS-a kako se rat bližio kraju;

8. Zvono je bilo premješteno iz Silesie na lokaciju koja nikad nije otkrivena. Zvonce, zajedno sa Generalom Kammlerom je jednostavno nestalo potpuno iz historije i nikad nije viđeno. Vjeruje se da su oboje i "Zvonce" i General Kammler prebačeni sa U-brodom u bazu izvan Trećeg Rajha (u Bazu 211 u Neu Schwabenland-u, Antarktika). Neki navode i Norvešku gdje su Njemački vojnici još uvijek držali teritorij na kojem se nalazio Ju-390 avion, koji je čuvan kao rezerva u slučaju evakuacije.

9. Čudna "okrugla" građevina je napravljena od strane Nijemaca uz pomoć ojačanog betona u blizini postrojenja gdje se "Zvono" nalazilo i testiralo. Ova struktura je nalikovala na testno mjesto za moguće testiranje ekstremno jakih pogonskih uređaja.

zvono-die-glocke-1 zvono-die-glocke-0
SLIKA: Lokacija za koju se tvrdi da se testiralo "ZVONO" SLIKA: Umjetnička ilustracija "ZVONA" prilikom rada

OPERACIJA

Rotacija objekta i navodni radioaktivni tekući-metal nazvan "Xerum 525", sugerišu da su Nijemci eksperimentisali sa inercijom i osobinama vrtloga radioaktivnih materijala nakon što se izlože velikim brzinama rotiranja, kao i rezultirajući efekti polja.

Vjerovatno je da se rotacija ostvarivala zahvaljujući prolasku struje kroz tekućinu - zbog velike potrošnje energije - ali ni mogućnost mehaničke rotacije se nemože isključiti kao posljedica, kako se napredovalo sa Njemačkim mlaznim pogonskim turbinama i uranijumskim centrifugama što je NIjemcima dalo dovoljno iskustva da naprave turbine sa vrlo velikim brzinama rotiranja takvih materijala u ime proučavanja. U ovom slučaju, moguće je da "Zvono" nije bilo ništa drugo osim dvije kontra-rotirajuće turbine ultra-visoke brzine. Odnosno, "zvono" bi moglo da bude neka vrsta elektro-mehaničke turbine ultra-visoke brzine, a koja je možda posljedica tehnološkog razvoja Njemačkih centrifuga.

Kućište ovog uređaja u podzemnoj prostoriji zajedno sa keramičkim blokovima i gumenim podmetačima da naslutiti da je dolazilo do ekstremno jakog elektro-magnetnog ili elektro-statičkog  polja kao i do pojave velike temperature prilikom rada. Izvještaji o metalnim ukusima u ustima nekoliko preživjelih sugerišu upravo ovo. Brzi raspad bez očiglednog truljenja organskog materijala unutar polja da naslutiti efekte koji bi mnogi mogli da povežu sa skalarnim talasima.

Ali šta je misteriozni "Xerum 525"? Prilikom prvog istraživanja ovog čudnog materijala. prva misao koja padne na pamet jeste da se radi o nekoj vrsti radioaktivnog izotopa žive, ili možda o nekoj više radioaktivnoj substanci u nekoj vrsti hemijskog rastvora. Možda je vrijedno spomena da odnedavno poznata čudna supstanca poznata kao "crvena živa", ili antominate oksid živa navodno posjeduje osobine snažnog neutronskog zračenja ukoliko se podvrgne iznenadnoj eksploziji i navodno je ne-fisijska metoda izazivanja velike reakcije hidrogenske bombe. Možda su nacisti nabasali na sličnu supstancu tokom rata.

Cook takođe bilježi i to da je pred kraj rata Kammler imao specijalnu nadležnost nad tajnom "ss evakuacijskom komandom", a koju je lično uspostavio Reichsleiter Martin Bormann u strogoj tajnosti. Ova komanda je uključivala nadležnost nad svim Nacističkim-Njemačkim letjelicama za transport teških-tereta na ultra-velikim rastojanjima, uključujući i Ju-290 i čudovište sa šest motora Ju-390, koji su bili smješteni u blizini Prag-Kbely Aerodroma. Ovi avioni su bili smješteni u neposrednoj blizini lokacije na kojoj se testiralo "Zvono".

JAKOB SPORRENBERG I ZVONO

Na vrhu "sjeverne rute" čelije Specijalne jedinice za Evakuacije se nalazio visoko-rangirani SS general pod imenom Jakob Sporrenberg, kojega su zarobili Britanci i predali Poljacima. Tokom ispitivanja, govorio je o misterioznoj visoko-tehnološkoj mašini koja se zvala "Die Glocke" - Zvono.

Tokom zarobljavanja, onoliko koliko je Sporrenberg mogao da prizna Sovjetskoj obavještajnoj službi i Poljskim sudovima "Zvono" je bilo ovo, kako je Witkowski naveo.

Projekat se razvijao pod dva kodna imena: "Laternenträger" i "Chronos" i uvijek je bilo dodano "Die Glocke". Bio je to objekat u obliku zvona koji je sijao prilikom testiranja. Samo "Zvono" je bilo napravljeno od tvrdog, teškog metala i bilo je ispunjeno substancom sličnom živi, ljubičaste boje ... Eksperimenti su se uvijek odvijali pod nekom vrstom debelog keramičkog prekrivača a u testiranje je bilo uključeno i brzo rotiranje dva cilindra u suprotnim smjerovima.

Testovi su takođe uključivali i različite biljke i životinje postavljene unutar polja djelovanja "Zvona". Gotovo sve su uništene:

Kristalizirana substanca bi se stvorila unutar tkiva, uništavajući ih iznutra; tekučine, uključujući i krv, u želetinastom obliku i odvojene u jasno destilovane frakcije." Ljudi koji su bili uključeni u program su takođe patili od "nesanice, gubitka pamćenja i ravnoteže, grčenja mišića i trajnog neugodnog ukusa u ustima."

Mnogi naučnici su čak i umrli zbog izlaganja polju djelovanja prilikom aktivacije "Zvona".

Prema Sporrenbergu, ovo zagonetno "Zvono" je evakuirano od strane Specijalne Evakuacijske Komande prije nego su neprijateljske snage stigle. S'toga se postavlja pitanje: šta je dođavala bilo to "Zvono" koje je iz nekog razloga bilo tako važno?

Prema Sporrenbergu, bilo je povezano sa "vrtložnom kompresijom" i "razdvajanjem magnetnih polja", a povezani izvori daju naslutiti da je "Zvono" bilo usko povazano i sa "izmjenom polariteta" i "izmjenom rezonancije."

Ovo su bili, kako je Witkowski istakao Cooku, "fizički principi koji su bili povezani sa novim talasom pionira gravitacije i antigravitacije - ljudi kao što je Dr. Evgeny Podkletnov."

Može li ovo biti to? Da li je "Zvono" bilo antigravitacioni uređaj? Može li ovo biti ono što su Kammler i drugi iskoristili da bi dogovorili novi dogovor sa Sjedinjenim Američkim Državama? Ukoliko je "Zvono" bilo funkcionalan antigravitacioni uređaj, bilo bi više nego dovoljno da zavede pobjednike rata.

Zapravo, "Zvono" bi moglo da bude nešto čak i spektularnije. "Marckus," eminentni naučnik na jednom britanskom najpoznatijem univerzitetu (Cook nije želio da iznese pravo ime ove osobe), koji je postao Cookov neslužbeni tehnički savjetnik, imao je neka drugačija saznanja. Cook je napisao:

Nedugo nakon što sam se ukrcao na let za Minhen, provjerio sam mobitel zbog poruka. Bile su četiri, a Dan Marckus je ostavio čak tri. Šta god da je želio da mi prenese, znao sam da je bilo važno, jer me Marckus nekoliko puta zvao.

Sa jednim okom na kapiji za odlazak i drugim na satu, nazvao sam ga.

Iako je bila gužva i galama u prostoriji za odlazne letove a i zbog statike i loše linije, mogao sam da predpostavim da se nešto dešava.
"Znam šta su pokušavali da naprave," jednostavno je rekao.

Glas mi se smekšao. "OK, reci. Slušam."

"Pokušavali su da generišu torziono polje."

"Šta je torziono polje?"

"Laternenträger znači 'držač lanterna.' Ali drugo ime ga je izdalo. Chronos. Znaš šta to znači, zar ne?"

"Da, Dan. Znam šta to znači. Šta je torziono polje? Šta mu je svrha i šta radi?"

"Ukoliko generišeš torziono polje dovoljne jačine teorijski je moguće saviti sve četiri prostorne dimenzije oko generatora. Kada savijate prostor, takođe savijate i vrijeme."

"A sada, shvatate li  šta su pokušavali da naprave?"

Nisam ništa rekao. Marckus je nastavio i zatvorio krug.

"Pokušavali su da naprave jebenu vremensku mašinu," rekao je.