Loading...

Sredinom šesdesetih godina dok se rasplamsavala utrka između SAD-a i Rusije ko će prije spustiti čovjeka na Mjesec. U tu svrhu su napravljeni lunarni orbiteri, koji su trebali da mapiraju cijeli Mjesec i da tako odrede mjesta koja bi bila sigurna za slijetanje astronauta u budućim misijama. Zahvaljujući lunarnim orbiterima mapirana je cijela površina Mjeseca čak i nama nikad vidljiva tamna strana Mjeseca.

lunar-orbiter

(Lunar Orbiter - zasluga NASA-e)

Jednom prilikom, naredniku Wolfu je naloženo da popravi opremu u laboratoriji NASA-e u Langleyu gdje naučnici i tehničari obrađuju te prve visoko-kvalitetne slike sa tamne strane Mjeseca. Te vrijedne nove fotografije koje su pristizale sa orbitalne sonde su se gomilale i pravile zagušenje, te tako stvarale probleme u samoj proizvodnji fotografija. Pri dolasku, narednik Wolf je bio malo zbunjen, zato što je vidio naučnike iz svih dijelova svijeta u tom postrojenju. Pitao se zašto su oni tu. Nakon što se prijavio, pronašao je dio opreme u kojem se problem desio i zaputio se da upita osobu koja je radila u mračnoj komori kako tačno oprema radi. Nakon što je proveo tu neko vrijeme i kada nikoga nije više bilo u toj prostoriji osim njih dvojice, ta osoba je počela da govori naredniku Wolfu da su otkrili "bazu" na tamnoj strani Mjeseca.

nevidljiva-strana-mjeseca

(Tamna strana Mjeseca - zasluga NASA-e)

Prema svjedočenju Karla Wolfa u kasnim 1990-ima, gore pomenuta osoba je pokazala fotografije na kojima je jasno bio vidljiv veliki kompleks na površini Mjeseca koji se sastojao od čitavog niza struktura -- tornjeva, sferičnih građevina, kao i građevina u obliku gljiva -- iz onog što je zapamtio. Pošto je shvatio da gleda u nešto što ne bi smio da gleda, narednik Wolf je istog momenta prestao da dalje pregleda slike. Na njegovo iznenađenje, ništa nije prijavljeno ni objavljeno na vijestima u narednim danima. Tako da je narednik Wolf držao jezik za zubima. Od tada, Karl Wolf je bio svjestan čudne aktivnosti na navodno "mrtvom" svijetu kako mi nazivamo Mjesec i sve o vladinim zataškavanjima.

Prema svemu sudeći, Mjesec nije nikada bio potpuno mrtav svijet. Brzi pregled čudnih događanja kroz historiju koji su opaženi posmatranjem kroz teleskop na površini Mjeseca od strane vrlo poštovanih astronoma kroz period od nekoliko stotina godina nam može pomoći da razumijemo Mjesec malo bolje. Teleskop je izumljen negdje oko 1608. godine u Holandiji u gradu Middleburg. Galileo Galilei je bio prvi koji je koristio ovaj instrument da bi proučavao nebesa.

Ispod je lista od samo nekoliko observacija od stotine postojećih zapisa o aktivnosti na našem najbližem susjedu: Mjesecu.

Observacije čudne aktivnosti na Mjesecu

  • Novembar, 1668. godine - Nova Engleska - Svjetlosna tačka u obliku zvijezde viđena na Mjesecu od strane kolonijalnog ministra Cottona Mathera.

cotton-mather

  • 1783. godine - Astronom Sir John Herschel (pronalazač planete Uran) je prijavio jarku svjetlost tokom eklipse - približne magnitude osvjetljenja od +4.
  • 18. Augusta, 1787. godine - Astronom Sir John Herschel je prijavio viđenje svjetlećih tačaka kao "spaljivanje uglja" na Mjesecu.
  • Novembar, 1821. godine - Astronom Sir John Herschel je prijavio viđenje čudne svjetlosti "tri puta uzastopno".
sir-john-herschel
  • 1794. godine - Astronom Reverend Nevil Maskelyne, prijavljuje u Kraljevsko društvo "svjetla u tamnom dijelu Mjeseca".
nevil-maskelyne
  • 1794. godine - Wilkins prijavljuje Kraljevskom Društvu zamagljenu zvijezdu u tamnom dijelu Mjeseca.
 
  • 1843. godine - Njemački astronom Johann Schroeter je zabilježio šest milja široki krater kojeg je nazvao Linne - predpostavljene dubine od 365 metara - dok je Schroeder pravio detaljnu mapu Mjeseca, primjetio je da Krater Linne nestaje - Danas, krater Linne je samo mala tačka sa malom dubinom koji je okružen malim jamama sa bijelim talogom.
johann-schroeter
  • 1847. godine - Tvrdnje u Britanskoj Asocijaciji su zabilježene o "svjetlim tačkama" ili svjetlima koja su viđena na Mjesecu tokom eklipse.
 
  • 1867. godine - Astronomski registar je prijavio da je Thomas Elgar prijavio kako tvrdi viđenje svjetlosti koje se najednom pojavilo na Mjesecu i trajalo negdje oko dva sata prije nego što je nestalo.
 
  • 1869. godine - Kraljevsko Astronomsko Društvo Velike Britanije je sprovelo 3-godišnju studiju o misterioznim svjetlima koja se uglavnom pojavljuju u regiji Mare Crisium na Mjesecu - malena svjetla viđena u različitim formacijama, ponekada trouglasta a ponekada u obliku prave linije, kreču se i variraju po intenzitetu što je dalo slutiti kao da se radi o inteligentnoj kontroli. Krater Plato je također mjesto misteriozne aktivnosti. Poslije od prilike 2000 obzervacija, svjetla su prestala da se pojavljuju.
 
  • 7. August, 1869. godine - Profesor Swift sa Mattona, Illinois prijavljuje viđenje nekoliko objekata dok lete preko Mjeseca tokom rane faze lunarne eklipse - što su potvrdili i Francuski astronomi, Hines i Zentmayer.
 
  • 1874. godine - Veliki broj "crnih objekata" su prijavljeni dok prelaze preko Mjeseca - posmatrač je bio Francuz, Monsieur Lamery.
 
  • 24. Aprila, 1874. godine - Čekoslovačka, Profesor Schafarik je prijavio u Astronomski Registar - XVIII, 206 - viđenje "osljepljujuće bijelog" objekta koji se sporo kretao preko Mjeseca i ostao "vidljiv i poslije prelaska".
 
  • 20. Feburara, 1877. godine - Groznica viđenja - Obzervatorija u blizini Pariza, Francuska, svjetla viđena u krateru Eudoxus.
 
  • Mart, 1877. godine - Velika Britanija, C. Barret je osvjedočio jaku svjetlost u Krateru Proclus i "nije se radilo o refleksiji Sunca".
 
  • 17. Juni, 1877. godine - Profesor Henry Harrison je primjetio svjetlost na Mjesecu dok drugi astronomi su prijavili viđenje svjetlosti u Krateru Bessel.
 
  • 1877. godine - Astronom Dr. Klein je prijavio "svjetleći trougao" na dnu Kratera Plato, kojeg su potvrdili i mnogi drugi izvještaji.
 

U novije doba, izvještaji o misterioznoj aktivnosti se nastavljaju:

  • 12. Augusta, 1944. godine - "Vrlo svjetla okrugla tačka svjetlosti" u centru kratera Plato.
 
  • 30. Marta, 1950. godine - Britanski astronom, H.P. Wilkins koristeći 15-inčni teleskop je posmatrao "čudno svjetljenje" okruglog oblika u regiji Aristarchus-Herodotus na Mjesecu.
 
  • 29. Jula, 1953. godine - John O'Neill, tehnički urednik New York Herald Tribuna, je primjetio nešto dužine 12 milja "strukturu u obliku mosta" koja nije primjećena prije, niti tokom mnogobrojnih posmatranja te regije oko Mare Crisiuma (Sea of Crisis) - bio je napadan od strane kolega skeptika dok H.P. Wilkins, koji se smatra prvakom ekspertom topografije Mjeseca, nije podržao O'Neillove tvrdnje - a poslije ga podržao i astronom Patrick Moore.
 
  • 16. Septembar, 1953. godine - Rudolph M. Lippert, iz Britanske Astronomske Asocijacije prijavljuje bljesak na Mjesecu kojeg je pratila svjetlost žuto-naranđaste boje. (Mogući udar meteora?)
 
  • 1958. godine - Ruski astronom Nikolai Kozgrev je objavio da je vidio crveni "oblak" u blizini Kratera Alhonsus - "za koji se činilo da se kreće a koji je nestao poslije jedan sat", bio je mišljenja da se radi o vulkanskoj aktivnosti.
nikolai-kozyrev
  • 30. Oktobar, 1963. godine - John Greenacre iz Obzervatorije Lowell prijavljuje crvenu svjetlost na površini Mjeseca.
 

Preporučujemo da pročitate i pogledate sledeće: Vanzemaljska prisutnost na Mjesecu i anomalije?

Mjesec - Neka druga stvarnost (sa našim titlovima)